Nikola Dragaš: Ako ostvarim sebe, daću dobar primer svojoj deci

Nikola Dragaš rođen je 15.09.1981. u Pančevu, gde i danas živi. Diplomirao je 2004. godine na Višoj politehničkoj školi u Beogradu na smeru za grafički dizajn. Zaposlen kao grafički dizajner u Pošti Srbije u Beogradu. Član je ULUPUDS-a i Udruženja karikaturista Srbije – FECO. Bavi se karikaturom, dečijom ilustracijom i grafičkim dizajnom. Ilustruje dečije knjige i udžbenike. Svoje ilustracije i karikature objavljuje u novinskim listovima: „Večernje Novosti”, „Politika”, „Jež”. Redovan je učesnik domaćih i međunarodnih salona i izložbi karikature i ilustracije kao što su: „Pjer”, „Zlatna Kaciga”, „Zlatni osmeh”, „Zlatno pero”, „Majski salon ULUPUDS-a”, „Osten”, „Balkanska smotra mladih strip autora – Leskovac”, „Bijenale Ekološke karikature Sokobanja”, „Krajiški salon”… Pored svog posla posvećen je knjigama, porodici, a posebno svojoj deci Dunji, Strahinji i Staši.

Da li se crtanje uči ili je neophodan talenat?

Talenat je nešto što vas izdvaja od drugih, daje nešto posebno u vašem radu i izarazu, ali to je samo jedan segment, jer potrebno je mnogo rada, truda i odricanja da bi ste se uspešno bavili karikaturom i ilustracijom. Osnove crtanja se uče, perspektiva, anatomija, boje. Ali način na koji ćete to prikazati, vaše ideje i zamisli, to se ne uči, to nosite u vama i to je taj talenat.

Da li može da se živi od karikature?

Kada bih živeo samo od karikature, mislim da bih umro od gladi. Bavljenje ilustracijom i karikturom date su vam mnoge mogućnosti, tako da pored karikature ilustrujem knjige za decu, deci držim časove i radionice crtanja, učestvujem na raznim kolonijama i izložbama karikature i ilustracije. Ono što je dobro kod karikature jeste to da vas ona afirmiše, lako dolazi do ljudi, oni je prihvataju, samim tim je to vaša šansa da pokažete i prezentujete svoj rad i time povećavate svoje šanse da vas neko vidi i ponudi vam poziv za saradnju.

Šta zapravo predstavlja karikatura?

Karikatura za mene predstavlja način izražavanja sa jedne strane, a sa druge veoma ozbiljnu disciplinu, koja nas na neki način kritikuje i upozorava na situaciju i vreme u kom živimo. Problem je što mnogi karikaturu shvataju kao veliki nos. Naprotiv njen zadatak nije da ismejava već da nas na jedan šaljiv i sarkastičan način opomene i otrezni.

Kako dolazite do ideje?

Karikaturista mora da bude dobro informisan, da dosta čita, pomalo da se bavi analitikom i ono što je najbitnije da posmatra svet oko sebe. Sa sobom uvek nosim jedno malo blokče i olovku, jer nikada ne znate kada će vam neka ideja pasti na pamet i to mora odmah da se zapiše, jer se brzo zaboravi. Takođe je potrebno posedovati kolekciju knjiga iz raznih oblasti, struke, kao što su razni katalozi karikature sa domaćih i svetskih salona, dečiju literaturu, knjige iz oblasti istorije, geografije, biologije, anatomije i umetnosti.

Ilustracija knjiga i udžbenika za decu?

Ilustrovanje kjiniga i udžbenika za decu predstavlja jedno veliko zadovoljsto, a i odgovornost. Mislim da većeg priznanja za vaš rad ne možete dobiti od dečijeg osmeha.

Tu su i radionice crtanja i rad sa decom?

Uglavnom su to radionice crtanja za decu  koje su bile u programu festivala i manifestacija za decu. Do sada sam održao radionice u Pančevu, Jabuci, Omoljici, Šapcu i Beogradu. Rad sa decom je nešto posebno, rado se odazivam pozivu, a teme na koje crtamo uglavnom prate naziv ili slogan festivala i manifestacije, tako da smo do sada crtali na temu zvona, suncokreta, sporta…

Da pomenemo izložbe i nagrade?

Redovan sam učesnik domaćih i međunarodnih salona i izložbi karikature i ilustracije kao što su: „Pjer”, „Zlatna Kaciga”, „Zlatni osmeh”, „Zlatno pero”, „Majski salon ULUPUDS-a”, „Osten”, „Balkanska smotra mladih strip autora – Leskovac”, „Bijenale Ekološke karikature Sokobanja”, „Krajiški salon”.  A što se tiče nagrada, možda je malo nezahvalno da ja pričam o tome, ali evo da pomenemo neke od njih:

– Treće mesto za karikaturu „Čivijada”, Šabac, 2013.

– Drugo mesto za karikaturu na Međunarodnom „Street Art festivalu“, Kraljevo 2013.

– Najuži izbor na konkursu za karikaturu „Srbija i EU”, Beograd 2013.

– Diploma za karikaturu na međunarodnom festivalu humora i satire „Zlatna kaciga”, Kruševac 2013.

– Drugo mesto za karikaturu „Kucurski klip”, Kucura, 2012.

– Drugo mesto za karikaturu „Čivijada”, Šabac, 2011.

– Specijalna nagrada za ilustraciju, ”Take a look”, Pančevo, 2008.

– Nagrada za ilustraciju, Konkurs Zelene vojvođanske inicijative, tema: „Ko se boji vuka još”, Novi Sad, 2006.

– Nagrada za ilustraciju, Konkurs Zelene vojvođanske inicijative, tema: „Kud nestade preko noć šuma borova”, Novi Sad, 2005.

– Druga nagrada, Konkurs Crvenog Krsta, Beograd, 2002.

 

Kada završite crtež kome prvo pokažete?

Uglavnom prvo pokažem svoj supruzi i najstarijoj ćerkici Dunji. Kada je crtež za decu u pitanju tada mi je veoma bitna Dunjina reakcija.

Koliko vas porodica podržava?

Porodica je stub i odatle sve polazi. Da nemam porodicu, polovinu od svega do sada ne bih postigao. Moja supruga i ja imamo troje male dece, ona često ostane sama sa njima, dok sam ja na nekoj koloniji, izložbi ili radionici, ali i kad imam dosta posla. Karikatura i ilustracija su takve da zahtevaju mnogo rada i upornosti, tako da stolica mora dobro da se zagreje. Dunja je sada malo porasla pa je vodim često sa sobom. Obožava radionice za decu, sluša i učestvuje jednako kao i starija deca. Ja čvrsto verujem u sve ovo, samim tim ako ostvarim sebe, daću dobar primer svojoj deci. Ako žele da se bave umetnošću staću čvrsto uz njih, pomoći koliko god mogu, ali znam jedno, a to je, da neću crtati umesto njih.

 

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Arhiva

Facebook